Licka Rjecica

Ovo je ne?to vezano na temu Lička Rječica.Ovo je nevjerovatno:

Ka?u da će smrt posjetiti svakoga, od okrutnoga tiranina do najvelikodu?nijega čovjeka na svijetu. A ba? to je bio Ivica Marinović, velikodu?an i ljubazan mladi seljak i svi za njega ka?u da nije zaslu?io ni?ta drugo, nego samo najbolje u ?ivotu.

?ivio je sa svojom ?enom, u koju je bio zaljubljen već od djetinjstva, u jednom malom selu u brdima. Bili su poprilično siroma?ni, ali su bili veoma sretni i nisu se nikad ?alili. Jedina stvar koju su ?eljeli je ta da ostanu zajedno zauvijek.

Jedne zime u selo je do?la jedna te?ka bolest i njegova se ?ena razboljela. Svaki dan joj je bilo sve gore i gore. Nakon mjesec dana borbe s bolesti, jednog jutra se nije probudila.

Seljani su pokopali njegovu ?enu na mjesnom groblju. Ivica je znao da ne mo?e ostati u selu jer je puno njihovih uspomena. Nedugo nakon smrti, u proljeće je Ivica spakirao stvari i oti?ao zauvijek iz sela.

I?ao je preko planina i dolina, prolazio kroz krajeve koje nikad nije vidio, prolazio je kroz ?ume, gdje je često čuo zastra?ujuće zvukove koji su dolazili od iza mračnih drveća. Na putovanju je jeo samo ono ?to je na?ao na putu, poput raznih ?ivotinja, ?umskih plodova i slično. Nakon 3 mjeseca lutanja Ivica se za?elio ljudskog dru?tva. Jednoga dana je do?ao do jednog brda sa kojeg je vidio jednu prekrasni nizinu u kojoj je bio jedan grad u kojemu je vidio lijepe nove kuće. Ivica je krenuo u grad i na ulazu je stajala ploča s natpisom:

''Dobrodo?li u Ličku Rječicu, svi su dobrodo?li''. Ivica je u?ao u grad i u gradu je vidio ono ?to svaki grad ima: crkva, trgovina, restoran i mali hotel. Ali se začudio kad je vidio u da u gradu nedostaje ne?to veoma va?no. Lička Rječica nije imala groblje.

Do?ao je do jednog mje?tanina i pitao ga: ''Oprostite gospodine, mo?ete li mi reći gdje je va?e groblje?''

Na to pitanje čovjek se počeo smijati i rekao ''U na?em gradu nema groblja.''

Ivica se začudio kako u gradu nema groblja na ?to mu je čovjek odgovorio da ovom gradu ne treba groblje zato ?to ovdje nitko ne umire, svi su ljudi zdravi i sretni.

Čovjek mu je pokazao malu rječicu i rekao je da je puna mineralima koji su ljekoviti, zato ?to rijeka dolazi iz jedne ?pilje koja ja sveta. I rekao je da u ovom gradu nitko se ne razbolijeva i nitko ne umire!

Čovjek je pogledao čovjeka i rekao mu je: ''Sigurno si gladan, dođi danas navečer u restoran na večeru, obećajem da će biti puno hrane za tebe.

Ivica nikad nije čuo tako ludu priču i razmi?ljao je da ne prihvati ponudu, ali je bio preumoran od puta i pregladan da odbije. I na kraju ipak je prihvatio ponudu.

Čovjek je dao Ivici da se okupa i dao mu je neku svoju odjeću da odjene, zato ?to je njegova bila pokidana od puta.

Ivica je do?ao u restoran i bilo je ba? kao ?to je rekao čovjek, stol pun razna hrane: voća, povrća, kruha i mesa. Ivica se dobro najeo i rekao je da nikad nije jeo bolje meso od ovoga i pitao je o koje je to ?ivotinje, a nitko mu nije htio reći.

Ivici je odlučio da mu Lička Rječica postane novi dom. Na?ao je posao kod jednog farmera. Svaku večer nakon posla, Ivica je i?ao u restoran i tamo ga je svaki dan čekao pun stol hrane.

Nakon nekog vremena Ivica je počeo vjerovati da tu nitko ne umire. Svi su izgledali sretni i zdravi. Ivica je čak pomislio da je tijekom putovanja umro i da je ovo sve raj.

Ali jedne noći Ivica se probudio iz dubokog sna i čuo je neki čudan zvuk. Zvuk je dolazio iz mračne ?ume koja je okru?ivala grad. U početku on je samo čuo cvrčke i vukove, ali onda bi čuo ne?to poput ?aputanja. Mnogo glasova je dolazila iz mračne ?ume. Ivica to nije mogao shvatiti ?to je to. Nakon nekog vremena bi zvukovi prestali i on bi ponovno zaspao.

To se ponavljalo svakog dana, nakon posla odlazio je na večeru i onda je oti?ao kući spavati gdje je čuo zvukove. Nakon nekog vremena vi?e nije ni mogao prestati jesti tu ukusnu hranu.

Stravični, nerazumljivi glasovi dopirali su iz mračne ?ume, pojačavajući se kao da ga okru?uju, tada nestajali brzo kao ?to su i do?li. Ivica je shvatio da mu ne?to iz hrane daje te lude snove ali mu to nije puno smetalo zato ?to mu je ta hrana bila toliko neodoljiva da nije mogao prestati jesti.

Jedne noći kad se probudio čuo je glasove, ali sada iz kuće njegovog ?efa. Pogledao je kroz prozor i kroz zavjesu od ?efove kuće je vidio tri sjene. To mu je bilo veoma čudno, zbog toga ?to je ?ef bio budan tako kasno u noći, a jo? je imao i dru?tvo. Ivica je čuo kako oni govore: ''Taj momak postaje sve bolesniji svaki dan'', rekao je njegov ?ef. ''Ako čekamo jo? puno, on će bit prebolestan za nas da jede.''

''Postao je dosta velik za sada'', rekao je drugi. ''Jesi li ga vidio nedavno? Od njega mo?emo dobiti 3-4 dobrog ručka od njega.''

''Samo gledajući ga kako radi, već počnem sliniti'', rekao je treći.

Ivičin ?ef je tada odgovorio: ''Dobro, ubit ću ga sutra, ali mi vi morate pomoći ovaj put. Neću da opet moram ostati budan cijelu noć, kuhajući ga, kao pro?li puta.''

Kada je to čuo smučilo mu se i sada zna za?to u Ličkoj Rječici nema groblja. On je jeo tijela mrtvaca i ?to je najgore, on je sljedeći!!!

Znao je da nema izbora i da mora pobjeći. Istrčao je iz kuće i otrčao je u ?umu. Prolazio je u sred noći kroz mračnu ?umu, nije ni?ta vidio, ali je samo trčao ravno da dođe do nekog tko mu mo?e pomoći. Trčao je dokle je mogao. Nakon nekog vremena sru?io se, u u?ima je čuo otkucaje svoga srca.

Počeli su se čuti oni glasovi ponovno. Glasovi su postajali sve glasniji i glasniji, i napokon je uspio čuti ?to to glasovi govore:

''Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob!''

To je bilo u trenutku kada je mjesečeva svijetlost prodrla kroz grane drveća i tako na mjesečini je mogao vidjeti prizor od kojeg mu se krv sledila. ?uma je bila puna ljudskih kostiju, lubanja, ruka, nogu i prstiju. Mo?da su oni bili samo putnici poput Ivice. ?aputanje je postalo jo? glasnije:

'' Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob! Iskopaj nam grob!''

Kao ?to sam rekao, Ivica je bio dobar čovjek i htio je pomoći njihovim du?ama. Ivica je bio prestravljen, umoran i bolestan, ali je znao ?to treba učiniti. Na?ao je veliki kamen i iskopao je jedan veliki grob. Nakon nekoliko sati kopanja, njegove ruke su bile izrezane i krvarile su. Stavio je kosti u grob i zatrpao ga je sa zemljom.

Nakon ?to je pokrio sve kosti sa zemljom, glasovi su odjednom prestali i noć je postala ponovno tiha. Ivica je tada nastavio dalje trčati i nestao je u mraku ?ume.

Nakon nekoliko dana Ivica je stigao u jedan grad, gdje je odmah potra?io ?erifa. Ispričao je cijelu priču jednom policajcu, koji mu naravno nije odmah povjerovao, ali je posumnjao da bi to mogla biti istina zato ?to su i prije neki ljudi odlazili u taj grad, a nitko se nikad nije vratio. Policajac je pristao s njime otići natrag u grad.

Kada su do?li u grad, ulice grada su bile prazne. Poku?avali su nekoga dozvati, ali se nitko nije javio. Kada su otvorili vrata restorana, vidjeli su zastra?ujući prizor. Bila je jedna večera odjednom smrznuta u vremenu. Stolovi su bili puni pokvarene, smrdljive hrane. Na stolcima su sjedili mrtvi građani Ličke Rječice, na njihovim licima se moglo vidjeti da su umrli u velikim bolovima, njihova ko?a je bila ljubičaste boje.

Tada se policajac okrenuo prema Ivici i rekao: ''Ti su se ljudi sigurno otrovali hranom.'', i uzeo je jedan dio mesa da ga ispita u laboratoriju.

Do?li je jo? ljudi iz drugog grada koji su pomogli zakopati tijela pokojnika da se ne bi ?irila bolest, stvoriv?i tako prvo groblje Ličke Rječice.

Ivica je znao da se nisu otrovali hranom, nego da pokopav?i kosti iz ?ume, njihove du?e su se osvetile njihovim ubojicama prije odlaska na posljednje počivali?te.
Ivica se odselio u drugi grad, koji je imao groblje, i Ivica je shvatio da od smrti ne mo?e? pobjeći i da svatko od nas jednom mora umrijeti.

	Author	Topic: Licka Rjecica (Read 890 times)
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.